LJILJANA SABLJAK  doktorica je informacijskih i komunikacijskih znanosti, knjižničarska savjetnica. Dvadeset godina aktivno se bavi suodnosom knjižničar – knjiga – korisnik u okviru sociologije čitanja tzv. vođenim čitanjem, te poticanjem kreativnosti čitanjem – biblioterapijom. Autorica  je triju priručnika i stotinjak stručnih i znanstvenih radova te suautorica četiri projekta s područja psihosocijalnog pristupa čitanju.
Knjiga i kako je čitati: priručnik za vođeno čitanje (biblioterapiju) nastala je prema autoričinoj doktorskoj disertaciji.
Članica je više međunarodnih i domaćih udruga. Radila kao redoviti član ILA-e, IFLA-inog Odbora za narodne knjižnice i Sekcije za čitanje te HČD-a, HKD-a.
U Hrvatskome čitateljskom društvu obnašala do 2005. godine funkciju dopredsjednice, a u Hrvatskome knjižničarskom društvu do 2008. predsjednice Sekcije za narodne knjižnice i predsjednice Komisije za čitanje, koju je i osnovala.
Bila zaposlena kao voditeljica Gradske knjižnice i pomoćnica ravnatelja KGZ-a za korisnike i programe i tu organizirala niz susreta, radionica i događanja te vodila projekte Svijet u Zagrebu, Ja sam tvoj pas, čitaj mi naglas! – Zita čita te bila zamjenica voditelja tribine Književni petak.
Održala brojna izlaganja i radionice u zemlji i inozemstvu za knjižničare i sve one koji se bave poučavanjem i promicanjem čitanja, pismenosti i očuvanja nacionalne kulture i tradicije. Za svoj rad višestruko je nagrađivana u zemlji i inozemstvu, među kojima najvišom nagradom u struci – Kukuljevićevom poveljom, nagradom Međunarodne čitateljske udruge za promicanje inovacija u čitanju u Europi i svijetu, te odlikovana Redom Danice hrvatske s likom Marka Marulića za osobite zasluge za kulturu i njeno promicanje u Republici Hrvatskoj i u svijetu te Nagradom Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu fizičkoj osobi za 2020. godinu.

„Najbolje su one knjige za koje svatko misli da bi ih mogao sam napisati“                                                                                   

Blaise Pascal

Naslovna misao upućuje na razumljivost, jasnoću i lako komuniciranje s čitateljem. Čitanje jest osobit način komunikacije. Programi poticanog čitanja izazovi su misije promicanja čitanja za knjižnice, posebice narodne, u suvremenom svijetu, a koji su nastali zahvaljujući demokratizaciji društva i jednakom pravu svih članova društva na obaviještenost.
Kultura čitanja stoga je temeljna kompetencija potrebna za funkcioniranje u svakom društvu. Čitanje je dio osobnog čovjekova razvoja. Specifičnosti pristupa čitanju u čitateljskim klubovima (tzv. biblioterapijsko čitanje) pruža olakšanje rješavanja svakodnevnih problema.
Osobita uloga knjižnica od 20. stoljeća naovamo jest provođenje programa poticanja čitanja i djelovanje na pojedinca (a time i na cijelo društvo) psihički, kognitivno, socijalno i kulturno.
Pismenost/čitanje najvažniji je vezivni element društva i kao takav jedan od nužnih uvjeta za ekonomski i nacionalni razvoj. Knjižničar u suvremenom svijetu je ne samo komunikator između autora i korisnika knjižničnih usluga, nego i edukator u podizanju praga pismenosti svojih korisnika. Pravo na čitanje osnovno je ljudsko pravo (pravo na jezik, kulturu, puni stvarni život) stoga posebnim programima vođenog čitanja mijenjamo ulogu današnjeg čitatelja koji preispituje mogućnosti i granice svoje kreativnosti uz voditelja – suvremenog knjižničara. 

MIRELA BARBAROŠA-ŠIKIĆ, profesor hrvatskoga jezika i književnosti, zaposlena u Agenciji za odgoj i obrazovanje. Nakon desetogodišnjega rada u srednjoj školi, radi na mjestu više savjetnica za izvannastavne aktivnosti, natjecanja i smotre, a potom više savjetnice za hrvatski jezik. Sudjeluje u programima natjecanja iz hrvatskoga jezika, smotre LiDraNo i programa za potencijalno darovite i darovite učenike u jezično-komunikacijskom području Novigradsko proljeće. Surađivala je s Nacionalnim centrom za vanjsko vrednovanje obrazovanja, bila članicom povjerenstva za izradu Nacionalne strategije poticanja čitanja. U svome primarnom radu – profesionalni razvoj učitelja i nastavnika – surađuje sa stručnjacima iz različitih područja u pripremi i provedbi različitih modela rada s učiteljima i nastavnicima, od kojih je nemali broj onih koji su se ticali čitanja djece i mladih. Trinaestu godinu zaredom sudjeluje u timu programa webinara Pisci na mreži u kojemu se svim učiteljima i nastavnicima omogućuje praćenje suvremene produkcije hrvatskih autora.

Čitanje i obrazovanje iznimno je široko i heterogeno područje po različitim kriterijima. Bez čitanja nema obrazovanja, ili preciznije – kvalitetnoga obrazovanja za koje se uvijek i svugdje u razgovorima unutar obrazovanja, ali i izvan njega, javno zalažemo. Čitanje je u obrazovanju ono što djeca i mladi moraju i što na različite načine, s više ili manje motivacije, i čine iako se vrlo često mogu čuti procjene da djeca i mladi ne čitaju (dovoljno). Čitanje djece i mladih u obrazovanju uzročno je posljedični proces u zadanome odnosu poučavatelja i učenika. Odnos poučavatelja prema čitanju zasigurno je jedan od važnih čimbenika koji više ili manje eksplicitno tijekom poučavanja izgrađuje djecu i mlade kao čitatelje. Ako se zalažemo za čitanje djece i mladih unutar formalnoga obrazovanja, misleći pri tom i na njihovo čitanje tijekom života, nužno je u obrazovanju (samo)kritički preispitivati i mijenjati u skladu sa svim dostupnim relevantnim informacijama o toj temi pristupe kojima djeci i mladima posredujemo čitanje i njegovu važnost za osobni razvoj i kvalitetnije društvo. Mnoštvo nas upozoravajućih informacija uvjerava (ili bi nas trebalo uvjeriti) da svojim neposrednim utjecajem (kao osoba koje čitaju cijeli život) imamo i dio odgovornosti, prije svega za neposredno djelovanje i jaču i bolju sinergiju svih postojećih nastojanja i praksi u kvalitetnijoj suradnji s ciljem poticanja čitanja (u najširem značenju te riječi) djeci i mladima. Djeca i mladi imaju unutar obrazovanja obvezu čitanja, no izgradnja ravnopravnijeg odnosa između čitatelja (djece i mladih) i poučavatelja čitanja u odgojno-obrazovnom sustavu (jer obrazovanje o kojemu se ovdje razmišlja ima i odgojnu komponentu) pokazuje se kao jedna od dobrih i sigurnijih staza, na što će se u panelu pokušati ukazati.

dr. sc. MARIJA OTT FRANOLIĆ, nezavisna književna kritičarka i teoretičarka, doktorirala na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Teorijski se bavi povezanošću čitanja, mišljenja i empatije.
Bila je članica Povjerenstva za izradu Nacionalne strategije poticanja čitanja pri Ministarstvu kulture. Dobitnica stipendije Centra za napredne studije (Center for Advanced Studies CAS SEE) Sveučilišta u Rijeci. Vodila je projekte poticanja čitanja i držala predavanja o važnosti čitanja po knjižnicama i vrtićima diljem Hrvatske. Na razne načine promovira kvalitetna štiva za djecu. Na portalu Moderna vremena pokrenula je stalnu rubriku Preporuke kvalitetnih slikovnica. U Knjižnici Medveščak godinama je vodila književnu radionicu Crna kutija. Već nekoliko godina u knjižari Fraktura vodi književnu radionicu Kabinet čuda.  U knjižnici I. G. Kovačića održavala je radionicu Pusti je da priča o ženskoj književnosti. Sve te radionice potiču raspravljanje o dobroj književnosti. Vodi književne i kulturne tribine koje joj omogućuju da javno progovori o važnim knjigama, teorijskim pitanjima i društveno relevantnima temama. Autorica je knjige Dnevnik ustremljen nedostižnom: svakodnevica u ženskim zapisima (Disput, 2016.). S Andom Bukvić Pažin piše knjigu o čitanju djeci. Piše akademske i esejističke tekstove, književne kritike i prikaze. Uređuje publicističke i književne naslove. Piše književni blog Tekstovnica.

Naš mozak nije predviđen za čitanje nego se na njega trebamo naviknuti – djetetu treba čitati svaki dan, pričati mu priče i pokazati mu koliko je lijepo maštati i razmišljati zajedno s tekstom. Kako bi mladi ljudi bili motivirani čitati, moraju u knjigama i pričama pronaći zadovoljstvo, povezati se s likovima o kojima čitaju, strahovati za njihove sudbine i radovati se njihovim uspjesima. Ukoliko rano otkriju užitak u tekstu, čitat će sve više i više, sami će sebe početi doživljavati kao čitatelj(ic)e, bit će spremni za raznolike vrste tekstova i sve će lakše usvajati nova znanja. U složenom i sve više digitalnom svijetu koji je napučen brojnim informacijama, u budućnosti će nam u svim područjima djelovanja trebati kreativni mladi ljudi koji znaju razlučivati važno od nevažnog i misliti izvan okvira – a njihova inovativnost može započeti užitkom u čitanju. Zato bismo se svi trebali potruditi djeci i mladima dati knjige koje im se sviđaju, motivirati ih na čitanje raznolikih i postepeno sve složenijih tekstova koji će ih obogatiti novim riječima, razmišljanjima i maštanjima. Počnimo već danas, nemamo više što čekati.

ANITA PETI-STANTIĆ rođena je u Virovitici, a u Zagrebu je završila osnovnu i srednju školu te se 1985. upisala na Filozofski fakultet, jednopredmetno na jugoslavistiku (danas: Odsjek za kroatistiku) i istovremeno dvopredmetno na klasičnu filologiju. Diplomirala je u listopadu 1989. s diplomskom radnjom Ironija u dramaturgiji Antuna Šoljana. Magistrirala je na Sveučilištu Yale, a poslijediplomski studij je nastavila na Sveučilištu u Beču pod mentorstvom akademika Radoslava Katičića. Doktorirala je 2002. s temom Poredbena sintaksa ličnih zamjenica u južnoslavenskim jezicima pod mentorstvom prof. Ive Pranjkovića.

Redovita je profesorica južnoslavenskih jezika i poredbene lingvistike na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu i voditeljica Katedre za slovenski jezik i književnost. Radove objavljuje u domaćim i stranim znanstvenim publikacijama, a sudjelovala je na brojnim znanstvenim skupovima u zemlji i inozemstvu te održala niz pozvanih predavanja na inozemnim sveučilištima, europskima i američkima. Od 2006. je godine vodila znanstveni projekt pod naslovom Hrvatska i bliskosrodne kulturnojezične zajednice. Osim znanstvenih monografija o povijesti standardizacijskih procesa u južnoslavenskim jezicima (Jezik naš i/ili njihov: vježbe iz poredbene povijesti južnoslavenskih standardizacijskih procesa, 2008) i suvremene sociolingvistike (Hrvatsko jezično pitanje danas: identiteti i ideologije, 2013; Language Planning and National Identity in Croatia, 2014, obje s kolegom Keithom Langstonom), autorica je Velikog slovensko-hrvatskog i hrvatsko-slovenskog rječnika (2014) i prevoditeljica sa slovenskog i engleskog. Uz znanstvene monografije, prije deset godina je zajedno s Vladimirom Velički napisala i priručnik Jezične igre za male i velike koji je dobro poznat mnogim odgajateljicama i učiteljicama.

U dva je navrata boravila u Centru za kognitivna istraživanja Sveučilišta Tufts u Americi, godinu dana kao Fulbrightova stipendistica (projekt The Relationship Between Scrambling and the Position of the Clitic Cluster in Slavic Languages) i kao znanstvena suradnica, kad je s prof. Rayem Jackendoffom radila na projektu hijerarhije gramatičkih struktura.

Osim sociolingvističkih tema kojima se bavila godinama, danas su u središtu njezina interesa kognitivna lingvistika, osobito informacijska struktura, kao i pomaci u suodnosu gramatičkih razina. Uz to se bavi proučavanjem lingvističkoga statusa pacijenata s afazijom i gramatikama nasljednih govornika, a osobito odnosom hijerarhije i linearnosti u procesiranju jezika, specifično sa stajališta suodnosa kompleksnosti jezičnih struktura i kompleksnosti tipova zadataka.

Uz navedeno, jedna je od urednica velikog višegodišnjeg projekta Enciklopedije slavenskih jezika i lingvistike koja će se 2020. godine početi objavljivati kod uglednog svjetskog nakladnika Brill Publishers.

Kao urednica, osnovala je i godinama vodila biblioteku za mlade Krijesnica u izdavačkoj kući Golden Marketing, a 2007. je u izdavačkoj kući Algoritam osnovala biblioteku za mlade Arboretum Electa, koju je uređivala do 2015. Na hrvatski je sa slovenskoga prevela knjigu Mete Grosman U obranu čitanja: čitatelj i književnost u 21. stoljeću (Algoritam, 2010), a tijekom svoga boravka na Sveučilištu Tufts surađivala je s Maryanne Wolf i Stephanie Gottwald u Centru za čitanje i lingvistička istraživanja te se specijalizirala za RAVE-O metodu. Godine 2019. je zajedno s Vedranom Gnjidić prevela i najnoviju knjigu Maryanne Wolf Čitatelju, vrati se kući: čitateljski mozak u digitalnom svijetu (2019).

Od 2015. do 2019. je godine bila voditeljica radne skupine u okviru COST akcije IS1401 unutar koje se, u pet podskupina, istraživači iz 27 zemalja bave istraživanjem razvojnih vidova čitalačke pismenosti i čitalačke kompetencije. U tom je svojstvu održala više plenarnih i pozvanih predavanja na međunarodnim konferencijama, a u okviru projekta HRZZ Modeliranje mentalne gramatike hrvatskoga: ograničenja informacijske strukture, koji vodi od 2017. godine organizirala je istraživanje konkretnosti, predočivosti, dobi usvajanja i relativne čestoće 6000 riječi koje je rezultiralo Hrvatskom psiholingvističkom bazom koja je dostupna na stranici projekta http://megahr.ffzg.unizg.hr/. U suradnji sa savjetnicima iz Agencije za odgoj i obrazovanje organizirala je niz radionica o podučavanju vokabulara i struktura teksta, a ta će se suradnja nastaviti i u budućnosti.

Godine 2019. objavljena joj je knjiga Čitanjem do (spo)razumijevanja: od čitalačke pismenosti do čitateljske sposobnosti u kojoj se po prvi put u nas na sasvim nov način spajaju neurolingvistička i psiholingvistička perspektiva koje utemeljuju disciplinu znanosti o čitanju te ih se dovodi u vezu sa suvremenim postavkama glotodidaktike. Polazeći od čitanja kao složene aktivnosti koja zahtijeva automatizaciju i ulančavanje procesa u mozgu svakoga pojedinca, u knjizi se ističe važnost rada na strukturiranju intelektualnoga vokabulara mladih i upućivanja u strukture teksta te se donose brojne vježbe koje učiteljima služe u oblikovanju nastavnoga procesa.

Zajedno s kćeri, srednjoškolkom, Vedranom Stantić, napisala je knjigu pod naslovom Znati(želja): Zašto mladi trebaju čitati popularnoznanstvene tekstove, i to odmah? Knjiga, objavljena u ožujku 2021. godine, strukturirana je kroz niz poglavlja u kojima se postavljaju pitanja kao što su: Zašto čitati, a onda i zašto čitati popularnoznanstvene tekstove? Tko i zašto može biti dobar pisac popularnoznanstvenog teksta? Što zanima srednjoškolce (i zašto)? Odgovori na postavljena pitanja daju se u obliku popularnoznanstvenog teksta i razgovora, uz brojne primjere tekstova domaćih i stranih autora koje tumače obje autorice, svaka sa svoga stajališta. Zbog toga knjiga, osim kao poziv na čitanje, može poslužiti i kao svojevrsna čitanka popularnoznanstvenih tekstova.

Uz to, s Vedranom je uredila još jednu knjigu pod naslovom Putovanje u nepoznato: Zašto se bavim znanošću i kako je do toga došlo (objavljena također 2021. godine) u kojoj su skupljeni popularnoznanstveni tekstovi trideset i jednog hrvatskog znanstvenika i znanstvenice koji pišu o tome zašto se bave znanošću, kako su počeli razmišljati o tome, čime su se bavili kao srednjoškolci, tko je utjecao na njih i kako, što misle o ulozi znanosti danas i o drugim zanimljivim temama. Cilj je knjige pružiti mladim ljudima popularnoznanstveno štivo pisano za njih te tako podići razinu znanstvene pismenosti u Hrvatskoj i omogućiti mladima da vide čime se sve ljudi bave i zašto je to važno za sve nas.

Održala je nekoliko desetaka radionica i predavanja za učitelje, učenike, roditelje i zainteresiranu javnost, a od 2022. je godine uključena u provedbu i promociju nacionalnog projekta Rođeni za čitanje u kojem se pedijatre uključuje u promociju čitanja, kao i projekta Čitanje u fokusu u okviru kojeg srednjoškolci čitaju djela nagrađena nagradama mladih čitatelja diljem Europe te razgovaraju s autorima i kritički pišu o pročitanim tekstovima.

Uz znanstveni rad, prevodi sa slovenskoga i engleskoga. U posljednjih nekoliko godina objavljeno joj je više od 40 knjiga prijevoda literature, popularnoznanstvenih i znanstvenih knjiga.               

U stvarnom životu i dobro i bolje dijeli s svojima najbližima, a u virtualnom obitava na adresi anita.peti-stantic@ffzg.hr

Anita Peti-Stantić govorit će o odnosu između razvoja mozga svakog pojedinca i čitalačke sposobnosti. Naime, kako se rađamo s mozgom koji nije unaprijed pripremljen za čitanje, nego je sposoban prilagoditi se čitanju, razvoj čitalačke sposobnosti treba shvatiti kao pitanje javnoga zdravstva, isto kao i pranje zubi i procjepljivanje. Zbog toga je izuzetno važno s tim razvojem početi što prije, već i prije nego što je dijete sposobno početi čitati. Time se proširuje i produbljuje djetetov vokabular, opće znanje i potiče radoznalost te se gradi motivacija za kasnije samostalno čitanje, što sve redom doprinosi čitanju i kritičkom mišljenju. Sve više istraživanja u posljednje vrijeme ukazuje na to kako su sinapse kojima se služimo prilikom čitanja iste one koje koristimo i prilikom rješavanja drugih složenih zadataka, specifično, prilikom kritičkoga mišljenja. Uz to, rad na razvijanju čitalačke pismenosti treba nastaviti i nakon što mlada osoba postane sposobna samostalno čitati, osobito u današnje doba uznapredovale digitalizacije koja dovodi do uvjeta nepovoljnih za razvoj dubinskoga čitanja. U tom kontekstu treba birati tipove tekstova, od literarnih do popularnoznanstvenih, koji su primjereni dobi i koji mogu zainteresirati i angažirati mlade čitatelje.

MAJA ZRNČIĆ profesorica je hrvatskog jezika i književnosti. Radila je u gimnaziji kao nastavnica hrvatskog jezika, u Agenciji za odgoj i obrazovanje kao viša savjetnica za izvannastavne aktivnosti, natjecanja i smotre, a od 2013. godine radi u Ministarstvu kulture i medija na programima za djecu i mlade kao što je Ruksak (pun) kulture, na programima koji potiču razvoj publike u kulturi i koordinatorica je provedbe Nacionalne strategije poticanja čitanja. Koordinirala je provedbu programa Godine čitanja koju je Vlada RH proglasila 2021. godine. Radi kao vanjska suradnica Agencije za odgoji obrazovanje i Ministarstva znanosti i obrazovanja na programima za djecu i mlade u jezično-umjetničkom području. Sudjelovala je kao član ekspertne skupine u EU koordinacijskoj grupi OMC (Otvorena metoda koordinacije) na temu umjetničkog i kulturnog obrazovanja (8. ključna kompetencija: Kulturno osvješćivanje i izražavanje) i urednica je Priručnika za kulturnu osviještenost i izražavanje koje je Ministarstvo kulture RH-a prevelo i objavilo 2018. godine.

Program „Rođeni za čitanje“ – nacionalni program poticanja čitanja djeci od najranije dobi,  provodi se kao mjera Akcijskog plana 2020. Nacionalne strategije poticanja čitanja koju je Vlada usvojila 2017. godine s ciljem poticanja međusektorskog povezivanja i suradnje svih institucionalnih i izvaninstitucionalnih sudionika na području poticanja čitanja.

Za svako je društvo važan na odgovarajući način zastupljen umjetnički odgoj i obrazovanje, u koje spada i poticanje čitanja, jer bez čitanja s razumijevanjem i čitanja uopće, nema napretka u društvu. Umjetnički odgoj i obrazovanje treba biti provođeno na sustavan način i dostupno od dječjih vrtića, predškole, tijekom cijeloga obaveznog školovanja, ali i poslije, jer riječ je o dugoročnom procesu. Kvalitetno kulturno obrazovanje postavlja temelj za nadahnut i smislen život za svu djecu koja će postati aktivni građani. Uči ih ne samo slušati, nego i čuti, ne samo gledati, nego i vidjeti. Uvodi ih u ljepotu i izaziva ih da budu kreativni i znatiželjni. Stvaranje potrebnih uvjeta, za kvalitetan kulturni odgoj i obrazovanje za sve – važan je i velik zadatak za knjižnice.

Vrijeme u kojem živimo i izloženost brojnim utjecajima, prvenstveno novim tehnologijama, izazovi su s kojima se svakodnevno suočavaju odrasli, ali i djeca i mladi. Upravo im knjižnice  mogu pomoći da to prevladaju.

Ministarstvo kulture i medija daje svoj doprinos umjetničkom i kulturnom odgoju i obrazovanju kroz programe namijenjene djeci i mladima, kao što je Ruksak (pun) kulture i programima koji potiču razvoj publike u kulturi.